Anja Maleć i Slobodan Tomić, Remix
15.11.2017.-1.12.2017., Galerija Pikto
Autorice teksta i kustosice izložbe: Anja Tomljenović i Petra Šarin
Kaotični svijet koji nas okružuje pokušavamo si objasniti određenim postupcima poput narativnosti, uvodeći tako u njega red i stabilnost. Nepregledne zbirove informacija sortiramo u kronološke slijedove kako bismo uspostavili kontrolu nad nekim sadržajem. Međutim, što učiniti kada naracija izostane, a elementi narativa postanu naizgled proturječne sekvence? Što kada ostanemo bez priče?
Za početak, oslonimo se na promatranje procesa kao jednakovrijedne kategorije. On je ključna stavka za Anju Maleć i Slobodana Tomića, koji dijele zanimanje za istraživački proces i analitički pristup mediju kojim se bave. Novi mediji i digitalna kultura zajednička su polazišna platforma za autore, no njihovi se interesi odvajaju u dva različita kolosijeka: Maleć istražuje aproprijaciju i pitanje autorskih prava, dok Tomić proučava „pukotine“ i nove prostore na presjecištu fizičkog i virtualnog svijeta. Odnos autentičnog i reprodukcije; originala i kopije (koji na određen način reprezentira relaciju stvarno-digitalno); autorskih prava i kreativne slobode, samo su neka od pitanja koja u svojim istraživanjima otvaraju Maleć i Tomić, stavljajući relativno poznato uporište u naraciji u drugi plan. Njihove ideje remixaju se i nadilaze granice i prostor jednog rada, kao raznovrsni rezultati promišljanja o navedenoj tematici, i objedinjuju se u antinarativnosti, antimimetičnosti i disperziranim ponavljajućim sekvencama sadržaja.
Anja Maleć – Remix Cinema
Radovi Anje Maleć svojevrstan su video komentar na pojavu otvorenih digitalnih arhiva i problematiku koja se veže uz njih, poput The Prelinger Archive koji funkcionira kao otvoren i transparentan sistem koji omogućuje slobodno korištenje i preuzimanje filmskog materijala. Koristeći otvorenu bazu takvog tipa, autorica preuzima digitalizirani materijal, mijenja ga i nadograđuje, pritom istražujući na koji način ima pravo koristiti preuzete elemente, pa i u konačnici, što bi se dogodilo da pomoću njih montira potpuno novi film. Tim postupkom svoje radove uključuje u tzv. Open culture koncept, koji dokida granice između visoke (nedostupne) i popularne (dostupne) umjetnosti, otvarajući pitanja poput aproprijacije te odnosa između originala i njegove (re)interpretacije. Paralelna video instalacija naziva Remix Cinema neprestano se prikazuje na zaslonima različitih veličina, a bazira se na kolažiranju i apstrahiranju preuzetih filmskih zapisa razne tematike. Poništavanjem zvuka i naracije s originalnih crno-bijelih isječaka, autorica u svoj istraživački fokus dovodi proces. Manipulira materijalom, fragmentira ga, te se uz pomoć digitalnih efekata poigrava s vremenskim tijekom, ritmom, dinamikom, pokretom, smjerom i bojom, dajući svojim radovima novi estetski i kritički karakter.
Proces nadogradnje novog sadržaja na već postojeći (tzv. found footage) možemo promatrati kao svojevrsnu digitalnu reciklažu, a on svoje povijesnoumjetničko uporište pronalazi u sličnim postupcima koje su uveli dadaisti i nadrealisti. Takav postupak filozofkinja Hito Steyerl komentira u kontekstu klasne svijesti, naglašavajući kako loša kvaliteta i rezolucija impliciraju svoju depriviranu poziciju izmještenu van fokusa, koja odražava klasnu poziciju, a u odnosu na kanon takva slika ima umanjenu vrijednost. Međutim, ona je značajna na drugoj razini: izostanak kvalitetne rezolucije svjedoči o aproprijaciji i otvara pitanje eventualne veće estetske vrijednosti originala, koja se gubi prilikom prevođenja iz jednog medija u drugi (u ovom slučaju to su digitalizirani filmovi izvorno snimljeni na 16 ili 18 milimetarskim vrpcama). Teoretičar Thomas Elsaesser uz found footage ističe problem lociranja granice između kreativnosti i autorstva (pa time i vlasništva), odnosno postavlja pitanje o dodirnim točkama s originalnim radom kroz proces aproprijacije. Međutim, found footage ne kombinira postojeći materijal, nego ga nadograđuje stvarajući novu koherentnu cjelinu, dajući slikama novi kontekst, koji pak proizvodi nove veze i setove asocijacija subverzivnog potencijala.
Slobodan Tomić – Stolice i Perforacije
Radovi Slobodana Tomića ostvaruju se na razmeđu realnog i virtualnog, odnosno site-specific instalacije i 3D animacije, izazivajući efekt supostojanja zajedničkog prostora u kojemu ti svjetovi gotovo ravnopravno koegzistiraju. Rad Stolice propituje njihove granice i u prostoru se manifestira kroz plošnu formu grafike otisnute na prozirnome materijalu, u koji se simbolično ulijeva projekcija 3D animacije, te prodirući kroza nj, aktivira novo perceptivno polje. Taktilni element sadržan je u mobilima koji promatrača svjesno zadržavaju u fizičkom prostoru, pri čemu je u fokusu autorova interesa istraživanje mogućnosti oprostorenja grafike i zaokruživanje rada u susretu dvaju naizgled nespojivih svjetova. No istodobno, stilizacijom određenih segmenata i karikaturalnošću, autor radi ironijski odmak od vlastitog istraživanja. Drugi rad Perforacije sastoji se od animirane serije morfološki različitih segmenata koji zajedno tvore distopijski prostor. Industrijskim pejzažima i kolažiranim prostorima s elementima poznatih arhitektonskih rješenja kreću se obezličene androidne figure. Strogo geometrizirane sekvence kombiniraju se i miješaju u nove hibridne cjeline, a glazba dodatno podcrtava ponavljanje i serijalnost. Kako vrijeme odmiče, animacija se pretače u sve kompleksniju antinarativnu mrežu i zadobija više komponenata, među kojima su neke prepoznatljive (poput zvukova iz svakodnevnog gradskog života), da bi se na kraju ponovno dekonstruirala i disperzirala u veliku nedefiniranu masu. Tim činom ponovno smo i nepovratno uvučeni u proces kao temelj ovog umjetničkog promišljanja.
Autorice teksta: Anja Tomljenović i Petra Šarin
Preporučena literatura za one koji žele znati više
• John Berger, Ways of seeing, London; Harmondsworth: British Broadcasting Corporation; Penguin Books, 1972. (Poglavlje 1, str. 7.-34.)
• Hito Steyerl, In Defense of the Poor Image, e-flux journal #10, 2009.
• Thomas Elsaesser, The Ethics of Appropriation: Found Footage Between Archive and Internet, Recycled Cinema Symposium DOKU.ARTS, 2014.
