Izložba ‘Prava povijest svijeta’ Vice Tomasovića
11.-24.veljače 2016.
U Tomasovićevom paralelnom univerzumu on je alkemičar, „luckasti“ znanstvenik koji je jednom prilikom otkrio da su davno prije ljudskog roda Zemljom hodala čudesna stvorenja vapnenačko-biljnog podrijetla, a današnji čovjek tek je degenerirana verzija istih. „Uhvativši“ nekoliko rijetkih primjeraka, temeljito ih je proučavao da bi shvatio tajnu postanka svijeta i pripadajuće flore i faune.
__________________________
Samostalnom izložbom Prava povijest svijeta Vice Tomasović uvodi nas u drugu i drugačiju interpretaciju povijesti života na Zemlji. Alternativna je to inačica svijeta u kojem živimo i o čijem postanku i izgledu utemeljeno znamo iz mnogobrojnih istraživanja i neposrednog iskustva, pomaknuta pripovijest o razvoju živih bića razložena na pseudoznanstveni način.
U Tomasovićevom paralelnom univerzumu on je alkemičar, „luckasti“ znanstvenik koji je jednom prilikom otkrio da su davno prije ljudskog roda Zemljom hodala čudesna stvorenja vapnenačko-biljnog podrijetla, a današnji čovjek tek je degenerirana verzija istih. „Uhvativši“ nekoliko rijetkih primjeraka, temeljito ih je proučavao da bi shvatio tajnu postanka svijeta i pripadajuće flore i faune. Nakon nekog vremena otkrio je da je proces njihove evolucije započeo tako što se kamen vapnenac, nakon tisućljeća mirovanja, misterioznim fiziološkim procesima ili posredstvom kakve nepoznate sile povezao sa životnom energijom postojeće vegetacije i tako su nastala prva živa bića na Zemlji, izgledom podsjećajući na hodajuće biljke. Njihovim daljnjim razvojem došlo je do još većeg napretka pa su takvi oblici života dosegli vrhunac evolucije živih bića na Zemlji u obliku takozvane Homo Herbe. Bila su to stvorenja cvjetolikih glava, potpuno biljne vanjštine i humanoidne fizionomije, koje je odlikovala mirna narav, a kroz njihov krvotok strujala je zlatna krv. Što se dalje događalo, samo Tomasović zna, ali arhetip savršenog živog bića s vremenom je nazadovao i njegova zlatna krv onečišćena željezom postala je crvena, izgled polu-životinjski, tanki travnati pokrov Homo Herbi obrastao je u dlake, a njihova plemenita ćud postala je iskvarena. Oni su tumarali svijetom dok daljnjim procesom retardacije nije nastao čovjek, posljednji stadij razvoja živih bića u ovom neobičnom svijetu.
Tomasovićev bizarni imaginarij u prvom redu satiričan je pogled na poplavu teorija zavjere na koje se često može naići na opskurnim internetskim blogovima i pojedinim youtube kanalima, a u čijem fokusu su upravo kroz povijest zatajene i argumentirane „činjenice“ o pravoj naravi postojanja čovječanstva i svijeta. Ne ulazeći u istinitost iskaza „tamne strane“ literature, interneta i ostalih medija o pitanjima poput alkemije, paralelnih svjetova, tajnih sila i pojedinaca koji potajno oblikuju svijet, Tomasovićeva Prava povijest svijeta građena je na sličnim temeljima, izlazeći sa sunčanim naočalama iz Platonove spilje i postajući apokrifno tumačenje koje demantira usvojenu predodžbu poznatog nam svijeta. Šalu na stranu, ako Tomasovićev satirični svijet ikada bude ekraniziran, vjerojatno ćemo ga prepoznati pod žanrom „mockumentarca“, odnosno dokumentarnog filma koji nudi iskrivljenu verziju promatranog ili ozbiljnim pristupom dokumentira ono što zapravo ne postoji. Međutim, on ne samo da izruguje sam sebe već, uz dobru dozu humora i simbolike, upozorava na kvarljivost karaktera Homo Sapiensa, koji unatoč superiornoj fizionomiji i intelektu u usporedbi s ostalim živim bićima zapravo daleko zaostaje za svojim „prethodnikom“, idealnim i uzvišenim Homo Herbom. S druge strane, kao umjetnička građa koja definitivno ima osobine literarnog predloška, upućuje nas na metaforičko čitanje i dekonstruiranje vlastite simbolike, što je čest pristup prilikom iščitavanja mnogih kanonskih tekstova poput Starog zavjeta i sličnih. Na taj način otkriva nam se kao alegorija čovječanstva kao barbarskog roda u odnosu na onaj Homo Herbe, idealnog stvorenja mirne i plemenite ćudi.
Prema najnovijim informacijama, stvaratelj Tomasović zasigurno će nastaviti nadograđivati postojeću priču o nadrealnom svijetu nalik onome iz Boschovih slika, a za to vrijeme alkemičar Tomasović, vjerujući u konstantnu cikličnost svijeta i povijesti, radit će na tome da od ljudi ponovno stvori najuzvišeniji oblik zemaljskog života.
Božo Kesić, predgovor izložbe Prava povijest svijeta
