Izložbenu sezonu galerije Pikto 19.12. zatvara makarska umjetnica Ivana Glibota Pandžić kojoj je ovo prva samostalna izložba u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 05. siječnja 2017. godine.
Ivana Glibota Pandžić rođena je u Makarskoj 1987. Srednju hotelijersko-turističku školu završila je u Makarskoj 2006. i te godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu (BiH). Na Akademiji likovnih umjetnosti magistrirala je 2011. godine u klasi prof. Ante Kajinića, smjer slikarstvo.Član je strukovnih udruga: Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Zagreb te Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU) Split.
VIZURE MISLI
Prvo očutimo tišinu,
tišinu u kojoj zrak ne treperi,
tišinu u kojoj vrijeme ne otkucava svoj jednosmjerni tok.
Nemjerljivim vremenom prizivamo ovaj prostor k sebi
da bi se vratio mjestu iz kojeg je potekao.
Pejsaži su to – koji to I nisu;
tu su otoci – koji to i nisu;
crni otoci izronili iz dna,
otrgnuti od udaljenog kopna,
istrgnuti iz skrivenog kutka naše nutrine,
plutaju morem.
Oni su crne siluete,
tamne dnevne sjene stvarnih otoka
zaostalih tamo negdje u zbilji.
Njihovi oštri obrisi oivičili su sami sebe
svojom crnom masom koja nema odraza
na metalnoj, zrcalnoj površini mora
koja je u sebe upila
njegovu dubinu i svjetlost neba.
Samo se svjetlost na njoj ogleda,
sjajem perle, sjajem dnevnog mjeseca,
na napetoj ivici jave i sna.
I otoci i more i nebo i zrak
žare unutrašnjim sjajem nastalim iz tame.
Njihova čvrstina je bez materije,
to je krhka čvrstina imaginacije
koja oslobađa misao
da ukotvena isplovi i na povratku
osvjetli tamu iz koje se uputila stvarajući vlastite vizure beskraja.
Kroz vizir ili kroz bezbroj vizira
gledamo i odlazimo u svoje svijetlo,
omeđujemo svoj beskraj i svoja viđenja.
Vizir je i tunel ili bezbroj tunela
kroz koje struji, kroz koje se propusta
svijet i svjetlost izvana.
Vizir je krug koji svojom kružnicom beskonačno kruži,
on je naša unutarnja i vanjska intima.
Ružica Olujić
