by Pikto | Nov 25, 2018 | Izložbe
Galerija PIKTO se otvara u novom prostoru izložbom Reminiscences švicarske umjetnice Olivie Malene Vidal.
Ponedjeljak, 03.12.2018. u 19 sati
Adresa: Ribnjak 3a
Izložba ostaje otvorena do 06.12. 2018.
Olivia Malena Vidal švicarska je umjetnica koja živi i stvara između Ženeve i Amsterdama. Diplomirala je prevođenje 2015. godine na Sveučilištu u Ženevi te nakon toga upisala studij Fotografije na Akademiji Gerrit Rietveld u Amsterdamu. U svojem radu preispituje medij fotografije kroz video, performans, kolaž, slikarstvo i tekst. Posebno je zanima svijet vizualnog i potencijalni odnos koji fotografija stvara s ostalim medijima. Časopis GUP Magazine uvrstio ju je 2017. na listu novih nizozemskih talenata fotografije (New Dutch Photography Talent). Dobitnica je nagrade Experimental Film Award na Amsterdam Film Festivalu za svoj kratki film „The Lady on the Bed“ (2016.), uvrštena je u uži izbor Athens Foto Festivala i uži izbor za nagradu Artifact Prize 2018. Sudjelovala je na dvije međunarodne umjetničke rezidencije u Leipzigu, Njemačkoj i Gstaadu, Švicarskoj. Nedavno je izlagala u Centru za suvremenu umjetnost u Ženevi. Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu, Olivia Malena Vidal izlaže seriju crteža i kolaža nastalih u posljednje dvije godine.
Serijom od 16 crteža umjetnica pristupa fundamentalnoj temi prisvajanja povijesti umjetnosti kroz vlastita djela. Svaki od ovih crteža reinterpretacija je određenog likovnog rada koji se istaknuo kroz povijest, ali koji je isto tako obilježio umjetničku karijeru i osobni likovni izričaj Olivije Vidal. Umjetnica dekonstrukcijom izvornog slikovnog prikaza, koji postepeno postaje neprepoznatljiv, stvara svojevrsni prijedlog za novo čitanje povijesnog djela kroz osobnu percepciju. Kroz neku vrstu igre pamćenja velikih dimenzija, ovaj rad ulazi u dijalog s memorijom promatrača i poziva na ponovno aktiviranje mogućih korespondencija predloženih svakim crtežom.
Exhibition Reminiscences by artist Olivia Malena Vidal
Monday, December 03, 2018, 7:00 p.m.
Exhibition remains open until December 06, 2018
Olivia Malena Vidal is a Swiss artist living and working between Geneva (CH) and Amsterdam (NL). She obtained a Master in Translation in 2015 at the University of Geneva and then studied Photography at the Gerrit Rietveld Academy in Amsterdam. She mainly questions the medium of photography through video, performance, collage, painting and text. She is particularly interested in the world of image and in the relationship photography can build with other media. GUP Magazine selected her as one of the 2017 New Dutch Photography Talent. She received the Experimental Film Award from the Amsterdam Film Festival for her short film „The Lady on the Bed “(2016), was shortlisted for the Athens Photo Festival and shortlisted for the Artifact prize 2018. Until now, she has completed two artist residencies, one in Leipzig (Germany) and one in Gstaad (Switzerland). She has recently exhibited at the Center of Contemporary Art in Geneva.
This series of 16 drawings deals with the fundamental theme of the appropriation of art history by the work of the artist. Each of these drawings is a reinterpretation of a pictorial work established and recognized throughout history, which marked the Vidal’s artistic career and forming of her expression. The artist composes, through the deconstruction of the original image that sometimes becomes unrecognizable, a proposal for a new reading of historical work through personal perception. In a kind of wide-scale memory game, this work enters into dialogue with the memory of the spectator in an invitation to reactivate the possible correspondences suggested by each drawing.
by Pikto | Mar 12, 2018 | Izložbe
Na Dan žena u četvrtak 08.03.2018. otvorena je izložba Crveni patuljak & Crna Rupa pulskog umjetnika Roberta Paulette. Izložba traje do 18.03.2018.
Izložba „Crveni patuljak & Crna Rupa“ donosi niz novih radova Roberta Paulette koji bilježe umjetnikov odnos spram političkog okruženja. Slike, instalacije i kaligrami tvore jedinstvenu, ikonografski šaroliku cjelinu, koja se može tumačiti kao arabeskno-groteskni niz ironija i opaski te sasvim osebujnih opservacija. Usuđujući se dirati u „Ono što se ne-smije“ umjetnik nas, nikad lišen humora, katkad koketnom, a katkad vulgarnom provokacijom, sprovodi kroz galeriju društvenih Totema i Tabua, kojih je danas bremenita i sama suvremena umjetnost.
Iz predgovora:
Jedna brza i zenovski duhovita Robijeva intervencija preko WhatsAppa, čiju je anegdotalnost u ovom trenutku izlišno prepričavati, pomogla mi je odlučiti kako o nazivu ovog značajnog rada pa tako naposljetku i o naslovu cjelokupne izložbe. Riječ je dakle o prodoru, ukazu, određene kauzalnosti u ustoličenu rutinu. Nešto poput spontanog kruljenja crijeva za princezinom trpezom, ili nesmotrenog prdca na akademskoj inauguraciji. Ok, o preciznosti termina dalo bi se raspravljati, ali vjerujem da podrazumijevate na što ciljam. Na ono što se ne-smije. Polazi se uvijek od određenih datosti, teza; od aksioma. Od totema i tabua. Granice su postavljene i zastave vijore, čini se kao da je oduvijek tako bilo, pa se o limitima ne raspravlja. Naposljetku, stvar dobrog ukusa, zar ne? Ali zašto ne, ako znamo svi, da postoje i antiteze; sve te različite čežnje, nagnuća, apetiti, polucijski snovi, kruljenja, prdci, što sve ne. I čini mi se jednako je oportuno o tome se glasati, kao što je i oportuno zagnjuriti glavu i prešutjeti. Šutjeti. Uostalom, upućeni kažu, da je većina eksperimenata provedenih u smislu potvrde teorije odraza, dokazala više no čestu pojavu međusobnog neprepoznavanja među blizancima. Pa čak i onih jednojajčanih. Jednostavnije rečeno sinteza se ostvaruje posredstvom dvostruke negacije, odnosno antitezom naopake potvrde. Marginalni svemir na taj način opstaje. To je njegov uvjet. Aksiom. On je, ontološki kontradiktoran, u neprekinutom kontinuiranom nadmetanju i istovremenom entropijskom kolabiranju. Neki to doživljavaju kao uspon, drugi kao pad.
Robert Pauletta
Biografija umjetnika:
Robert Pauletta rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi. Srednju umjetničku školu pohađao je u Puli, a diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Od 1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića, jedan je od osnivča HDLU Pule 1987. godine, kasnije HDLU Istre. Od 1991.- 2003. radi kao profesor na Školi primjenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. 2003. godine, u studenom, osniva se MMC LUKA gdje radi kao umjetnički voditelj. 2007. godine u izdanju HDLU-Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu, a 2009. godine postaje član HZSU –a. Posvećen je isključivo profesionalnom umjetničkom radu. Umjetničku organizaciju Robot osniva 2013. godine i u Puli s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće rad galerije Poola. Nagrađivani umjetnik Robert Pauletta izlagao je na više od 50 samostalnih i 100 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a njegovi su radovi otkupljeni u mnoge privatne i nacionalne zbirke.
by Pikto | Feb 24, 2018 | Izložbe
Povodom izlaska albuma LADO Electro 2.0. Memorabilum, u Pikto galeriji su postavljene fotografije autorice Petre Slobodnjak koje krase knjižicu novog nosača zvuka.
Izložba je otvorena za javnost od 20.-27.02.2018.
Singl Ljeljo objavljen početkom veljače, najavio je dvostruki nosač zvuka LADO Electro 2.0. Memorabilum u kojem su savršeno ukomponirane elektronička i tradicijska glazba.
Prvi album LADO Electro objavljen je 2003. godine kada kad je i započela suradnja Ladovog plesača pjevača Borisa Harfmana s već etabliranim glazbenikom Hrvojem Crnićem Boxerom. Za razliku od prvijenca na kojem je naglasak bio na instrumentalima, novi album LADO Electro 2.0. Memorabilum sadržava više vokalnih elemenata. Naime, dio odabranih pjesama su upravo s Ladovog repertoara ili su inspirirane dijelovima nekih koreografija, dok drugi dio čine tradicijski napjevi s kojima se pjevači ranije nisu susretali ali su ih otpjevali na način na način svojstven Ladu.
by Pikto | Feb 12, 2018 | Izložbe
Izložba Simboli drugih svjetova | Stjepan Vrbanec
12.-18.02.2018.
Iz maglovitog i kaotičnog šuma različitih energetskih polja koja prožimaju ljudsko tijelo uronjeno u svakodnevni život, Stjepan Vrbanec oformljuje pročišćen i sažet vizualni vokabular. Sustavi simbola, crteži i zapisi, akvareli i slike dio su vizionarskog narativa o maštovitom svijetu punom fantastičnih bića i arhitekture, nastalog kao posljedica osluškivanja energetskog i duhovnog potencijala kojim je autor okružen te njihovim prevođenjem u materijalizirani oblik kojemu je podloga papir ili platno. Koristi visak kao radiestezijski alat, pri čemu se geometrijska preciznost i matematička točnost u iscrtavanju crteža nerijetko ublažuje i usmjerava u liričnost apstrakcije, što ilustrira i krajnosti autorova opusa. Čvrsta vjera u postojanje bioenergije omogućuje autoru da svoje filozofsko-religijske vizije i saznanja podijeli sa zajednicom.
Izložba predstavlja opus koji je dosad široj javnosti bio nepoznat i nastoji osvijetliti njegov likovni potencijal koji je tijekom godina zapostavljen. Lajtmotive poput kruga, spirala i linija u različitim bojama i formatima autor razvija od devedesetih. Pojavljuju se samostalno u obliku serije zapisa, ali i kao gradivni elementi čitave palete čudesnih bića, hramova i planeta, potičući stvaranje iluzije o prostoru mitološkog i egzotičnog. Detaljno razloženi geometrijski oblici rastaču se i gube, u drugom dijelu opusa, u apstraktnim poljima čistih i vibrantnih boja. Autor koristi olovke, zlatne i srebrne flomastere, pastele i akvarel na crnim ili bijelim podlogama. Možda mu je upravo odsutnost institucionaliziranog obrazovanja omogućila neopterećen pristup crtanju i slikanju, što je rezultiralo radovima koji su u svojoj srži jednostavni i maštoviti.
Anja Tomljenović
by Pikto | Jan 24, 2018 | Izložbe
Izložba Škola za nebo
16.-30.01.2018., Galerija Pikto
Motiv dječje igre poznate kao ‘kala’ ili ‘školica’ poistovjetila sam s ‘igranjem života’ u odrasloj dobi. Ambiciozno bacajući kamen na brojevima označena polja, te dosljedno skačući za njim na jednoj klimavoj, ali upornoj nozi, konkuriramo za osvajanje jedanaestog, ne više brojem, nego slovima označenog polja – takozvanog ‘neba’. Igra je to, društvena, konkurentna, puna dvosmislenih pravila, nadmetanja, podmetanja, udruživanja, razvođenja, ponavljanja, uspjeha, neuspjeha, usporedbi i vječite težnje ka blagostanju.
Sami ili u paru, ‘likovi’, odnosno personificirane siluete glava i anatomski crteži muških i ženskih zdjelica, razračunavaju se s društvenim pravilima, pravilima igre (prometni znakovi/oznake smjera), s pojmom vlasništva (ograde, dvorišta), s dominacijom (veličina, debljina, položaj, brojevi), s egzaktnošću kao mjerilom uvjerljivosti (ne/preciznost linija i jezika), s intimom (blizina/udaljenost) i drugim univerzalnim vrijednostima koje čovjek kroz svoj cjelokupan vijek uči razumjeti i uvažavati.
Izvezeni oblici izvučeni su iz čvorišta linija stvorenog precrtavanjem dječjih crteža iz moje bilježnice iz prvog razreda osnovne škole na transparentne folije i preklapanjem s kolažima dijagramskih crteža ljudske anatomije nacrtanih nedavno, u odrasloj dobi. Ovakvim postupkom formalno sam ispreplela dvije, do sada odvojene niti kojima ‘vezem’ svoj opus; fascinaciju dječjom percepcijom i dječjim izričajem te fascinaciju suodnosom/balansiranjem dvaju vrsta inteligencije kojima se služimo u stvaranju svjetskog reda i nereda: inteligencije ‘glave’ ili namjere i inteligencije ‘utrobe’ ili poriva.
Većina radova nastala je 2016. godine, tijekom CreArtovog rezidencijalnog programa u Kristiansandu u Norveškoj. Mentori Mette Stausland (crtež), Robert M. Wood (kiparstvo) i Annemor Sundbo (obrada vune i tapiserija) na razne su me načine podržali u tome da svoj osnovni jezik – crtež, razvijem putem vezenja i crtanja vunom u prstoru, do instalacije u prostoru. Iz instalacije ‘Paradis’, za izložbu u galeriji Pikto izdvojila sam 38 goblena veličine 30x40cm, vezenih crnom vunom na bijelom lanenom platnu . Nazvala sam ih ‘Škola za nebo’.
Ivana Ognjanovac
