by Pikto | Dec 9, 2017 | Izložbe
06.-21.12.2017., Galerija Pikto
Imaginarni prijatelji umjetnika Duška Šibla zadnja je izložba galerije Pikto u 2017. godini.
Duško Šibl svoje “Imaginarne prijatelje” slika akrilom na papiru u formatu 60×40 pritom ostajući u novom ciklusu dosljedan svom prepoznatljivom stilu. Imaginarni prijatelji su zadržali figuralnu ekspresionističku kompoziciju i nastavljaju se na prethodne cikluse senzualno-poetičnih portreta.
Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu.1977. diplomira na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti. U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw school of art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Od 1982. godine izlaže samostalno i sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i Europi, a već se nekoliko godina bavi i performansom ( Livrpool, Unity Theatre 2008., Zagreb, Plesni Centar 2009). Živi i radi podjednako u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku.
by Pikto | Nov 15, 2017 | Izložbe
Anja Maleć i Slobodan Tomić, Remix
15.11.2017.-1.12.2017., Galerija Pikto
Autorice teksta i kustosice izložbe: Anja Tomljenović i Petra Šarin
Kaotični svijet koji nas okružuje pokušavamo si objasniti određenim postupcima poput narativnosti, uvodeći tako u njega red i stabilnost. Nepregledne zbirove informacija sortiramo u kronološke slijedove kako bismo uspostavili kontrolu nad nekim sadržajem. Međutim, što učiniti kada naracija izostane, a elementi narativa postanu naizgled proturječne sekvence? Što kada ostanemo bez priče?
Za početak, oslonimo se na promatranje procesa kao jednakovrijedne kategorije. On je ključna stavka za Anju Maleć i Slobodana Tomića, koji dijele zanimanje za istraživački proces i analitički pristup mediju kojim se bave. Novi mediji i digitalna kultura zajednička su polazišna platforma za autore, no njihovi se interesi odvajaju u dva različita kolosijeka: Maleć istražuje aproprijaciju i pitanje autorskih prava, dok Tomić proučava „pukotine“ i nove prostore na presjecištu fizičkog i virtualnog svijeta. Odnos autentičnog i reprodukcije; originala i kopije (koji na određen način reprezentira relaciju stvarno-digitalno); autorskih prava i kreativne slobode, samo su neka od pitanja koja u svojim istraživanjima otvaraju Maleć i Tomić, stavljajući relativno poznato uporište u naraciji u drugi plan. Njihove ideje remixaju se i nadilaze granice i prostor jednog rada, kao raznovrsni rezultati promišljanja o navedenoj tematici, i objedinjuju se u antinarativnosti, antimimetičnosti i disperziranim ponavljajućim sekvencama sadržaja.
Anja Maleć – Remix Cinema
Radovi Anje Maleć svojevrstan su video komentar na pojavu otvorenih digitalnih arhiva i problematiku koja se veže uz njih, poput The Prelinger Archive koji funkcionira kao otvoren i transparentan sistem koji omogućuje slobodno korištenje i preuzimanje filmskog materijala. Koristeći otvorenu bazu takvog tipa, autorica preuzima digitalizirani materijal, mijenja ga i nadograđuje, pritom istražujući na koji način ima pravo koristiti preuzete elemente, pa i u konačnici, što bi se dogodilo da pomoću njih montira potpuno novi film. Tim postupkom svoje radove uključuje u tzv. Open culture koncept, koji dokida granice između visoke (nedostupne) i popularne (dostupne) umjetnosti, otvarajući pitanja poput aproprijacije te odnosa između originala i njegove (re)interpretacije. Paralelna video instalacija naziva Remix Cinema neprestano se prikazuje na zaslonima različitih veličina, a bazira se na kolažiranju i apstrahiranju preuzetih filmskih zapisa razne tematike. Poništavanjem zvuka i naracije s originalnih crno-bijelih isječaka, autorica u svoj istraživački fokus dovodi proces. Manipulira materijalom, fragmentira ga, te se uz pomoć digitalnih efekata poigrava s vremenskim tijekom, ritmom, dinamikom, pokretom, smjerom i bojom, dajući svojim radovima novi estetski i kritički karakter.
Proces nadogradnje novog sadržaja na već postojeći (tzv. found footage) možemo promatrati kao svojevrsnu digitalnu reciklažu, a on svoje povijesnoumjetničko uporište pronalazi u sličnim postupcima koje su uveli dadaisti i nadrealisti. Takav postupak filozofkinja Hito Steyerl komentira u kontekstu klasne svijesti, naglašavajući kako loša kvaliteta i rezolucija impliciraju svoju depriviranu poziciju izmještenu van fokusa, koja odražava klasnu poziciju, a u odnosu na kanon takva slika ima umanjenu vrijednost. Međutim, ona je značajna na drugoj razini: izostanak kvalitetne rezolucije svjedoči o aproprijaciji i otvara pitanje eventualne veće estetske vrijednosti originala, koja se gubi prilikom prevođenja iz jednog medija u drugi (u ovom slučaju to su digitalizirani filmovi izvorno snimljeni na 16 ili 18 milimetarskim vrpcama). Teoretičar Thomas Elsaesser uz found footage ističe problem lociranja granice između kreativnosti i autorstva (pa time i vlasništva), odnosno postavlja pitanje o dodirnim točkama s originalnim radom kroz proces aproprijacije. Međutim, found footage ne kombinira postojeći materijal, nego ga nadograđuje stvarajući novu koherentnu cjelinu, dajući slikama novi kontekst, koji pak proizvodi nove veze i setove asocijacija subverzivnog potencijala.
Slobodan Tomić – Stolice i Perforacije
Radovi Slobodana Tomića ostvaruju se na razmeđu realnog i virtualnog, odnosno site-specific instalacije i 3D animacije, izazivajući efekt supostojanja zajedničkog prostora u kojemu ti svjetovi gotovo ravnopravno koegzistiraju. Rad Stolice propituje njihove granice i u prostoru se manifestira kroz plošnu formu grafike otisnute na prozirnome materijalu, u koji se simbolično ulijeva projekcija 3D animacije, te prodirući kroza nj, aktivira novo perceptivno polje. Taktilni element sadržan je u mobilima koji promatrača svjesno zadržavaju u fizičkom prostoru, pri čemu je u fokusu autorova interesa istraživanje mogućnosti oprostorenja grafike i zaokruživanje rada u susretu dvaju naizgled nespojivih svjetova. No istodobno, stilizacijom određenih segmenata i karikaturalnošću, autor radi ironijski odmak od vlastitog istraživanja. Drugi rad Perforacije sastoji se od animirane serije morfološki različitih segmenata koji zajedno tvore distopijski prostor. Industrijskim pejzažima i kolažiranim prostorima s elementima poznatih arhitektonskih rješenja kreću se obezličene androidne figure. Strogo geometrizirane sekvence kombiniraju se i miješaju u nove hibridne cjeline, a glazba dodatno podcrtava ponavljanje i serijalnost. Kako vrijeme odmiče, animacija se pretače u sve kompleksniju antinarativnu mrežu i zadobija više komponenata, među kojima su neke prepoznatljive (poput zvukova iz svakodnevnog gradskog života), da bi se na kraju ponovno dekonstruirala i disperzirala u veliku nedefiniranu masu. Tim činom ponovno smo i nepovratno uvučeni u proces kao temelj ovog umjetničkog promišljanja.
Autorice teksta: Anja Tomljenović i Petra Šarin
Preporučena literatura za one koji žele znati više
• John Berger, Ways of seeing, London; Harmondsworth: British Broadcasting Corporation; Penguin Books, 1972. (Poglavlje 1, str. 7.-34.)
• Hito Steyerl, In Defense of the Poor Image, e-flux journal #10, 2009.
• Thomas Elsaesser, The Ethics of Appropriation: Found Footage Between Archive and Internet, Recycled Cinema Symposium DOKU.ARTS, 2014.
by Pikto | Oct 30, 2017 | Izložbe
U novom ciklusu slika umjetnik Ivan listeš interpretira probleme današnjice kroz tradicionalne dalmatinske motive.
30.10.-12.11.2017. Galerija Pikto
“U posljednjih nekoliko godina ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, mogućeg i željenog glavno je obilježje slikarstva Ivana Listeša. No, u novom ciklusu snažne komplementarne kontraste zamjenjuje blaži, smireniji tonski kolorit, dok vreva zbivanja s mnoštvom likova ustupa prostor tek ponekom arhetipskom liku ili autohtonoj dalmatinskoj životinji. Površina slike više nije toliko zgusnuta i materična, detalji se gube, a u fokus je stavljena kompozicija, prostor slike i oblikovanje dominantne praznine. Prijelaz sa simboličkog tumačenja aktualnog stanja na metafizičko odvija se paralelno sa sve većom degradacijom društva i kvalitete života pojedinca u našoj zemlji. Nazivi radova ažurno prate ovu sadržajnu promjenu i bivaju sve općenitiji i kontemplativniji poput naziva Između, Izgubljen, Nastanak, U prolazu…
…Mnoštvo događanja u posljednjih godinu dana poput požara, otuđenosti, izoliranosti, izumiranja tradicije i moralnih vrijednosti, te valova iseljavanja stanovništva iz Hrvatske direktno su se odrazili na likovni izričaj umjetnika. Listešov svijet postaje sve napušteniji i osamljeniji…
Praznina, prostor i vrijeme postaju fokus najnovijeg ciklusa radova Ivana Listeša, te upućuju promatrača na naizgled sporadične trenutke u životu pojedinca koji zapravo postaju ključni i ponekad presudni trenuci u našim životima što potvrđuje i Hipokratova konstatacija kako u vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme.”
(Iz predgovora izložbe – Sonja Švec Španjol)
Kratki životopis:
Rođen je 18. 08. 1985. godine u Splitu. Živi u Kaštel Sućurcu. Završio je slikarski odjel Škole likovnih umjetnosti u Splitu, 2001. godine. Diplomirao je slikarstvo 2008. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovih umjetnika u Splitu. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te više umjetničkih radionica, projekata i “perfomancea”.
by Pikto | Oct 10, 2017 | Izložbe
Izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije lijepih umjetnosti u Zagrebu otvara se 10.10. u 19h. Izložba je nastala u suradnji studenata dviju Akademija iz želje za zajedničkim izlaganjem i predstavljanjem radova široj zajednici. Izložba će biti otvorena do 18.10.2017.
Studenti koji izlažu:
Ana Jurčević, Petar Pinčić, Stjepan Pranjković, Tara Beata Racz, Filip Pilj, Simona Uzelac, Marko Zurak, Alba Miočev, Bojana Modalek, Elena Apostolovski, Ivana Đerić, Eva Meštrović, Karmen Delač, Lana Gržetić, Ana Juršić, Luce Lukačić, Marina Rajšić, Nikola Gačić, Saša Babić i Miro Gik.
Studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije lijepih umjetnosti u Zagrebu odlučili su organizirati prvu zajedničku izložbu 2016. godine, ali su zbog nedostatka financijskih sredstava održali samo neformalnu izložbu u jednom stambenom prostoru u Rijeci. Izložba je bila iznenađujuće dobro posjećena pa su studenti, potaknuti uspjehom, u kolovozu organizirali grupnu izložbu u SKC galeriji koju je financirao Studentski Kulturni Centar u Rijeci. Kako bi ideja o suradnji studenata dviju akademija bila potpuna, izložba iz Rijeke po prvi puta na deset dana dolazi u Zagreb u galeriju Pikto.
Želja studenata je da se ovakav oblik zajedničkog rada nastavi i proširi među studentima drugih akademija kako bi se stvorila kreativna zajednica koja će prakse natjecanja, konkurencije i otuđivanja zamijeniti zbližavanjem i povezivanjem autora.
by Pikto | Sep 13, 2017 | Izložbe
Izložbom Fantomske vibracije umjetnice Nataše Ljubetić Tomić počinje jesenski ciklus izložbi u Galeriji Pikto.
Otvorenje: 12. rujna u 19 sati
Izložba je otvorena do 25. rujna 2017.
IZ PREDGOVORA:
Grupi umjetnika koja svjedoči o fenomenima suvremenog društva svakako pripada i akademska slikarica Nataša Ljubetić Tomić. Naziv izložbe Fantomske vibracije sugerira autoričin interes za problematiziranje specifičnog, a opet sveprisutnog odnosa između čovjeka i ekrana, odnosno mobilnog telefona kao sredstva brze komunikacije, koji je istovremeno banalizira i uskraćuje. Kao društvo, postali smo ovisni o vibraciji, titraju koji najavljuje komunikaciju i prividno nadomješta prirodnu interakciju. Svojevrsnu uvertiru ovom konceptu čini projekt Tragovi, u kojem autorica stupa u kontakt s nepoznatim ljudima putem razglednica, kako bi istražila uvjetovanost prostora (motivi s razglednice), vremena (kroz poštanski žig) i čovjekova identiteta, postojanog u njegovu rukopisu.
Dugoročno promišljanje i razvijanje novog koncepta koji tretira pitanje čovjekova identiteta i egzistencije, koje u sve većoj mjeri prožima virtualnost, rezultiralo je preispitivanjem posljedica simbioze čovjeka i elektroničkog uređaja. U tom duhu, autorica intervenira u fotografije snimljene na njezinim putovanjima, maksimalno reducirajući i pročišćavajući sadržaj, tako da izostavlja ljudske figure i ostale elemente, a prednost daje arhitekturi i industrijskim pejzažima. Krajolik u tom smislu poprima funkciju arhitektonskog okvira koji se manifestira u melankoličnom, zagasito žutom koloritu. Pritom se, osim činjenice kako propuštamo realne podražaje zbog prevelikog fokusa na one virtualne, u sjećanje priziva i digitalna boja ekrana prvih računala i mobilnih telefona. Anuliranje boje asocira na vrijeme kada je još bilo moguće napraviti značajniju distinkciju između dvaju svjetova.
Slikarski medij je, osim pojednostavljenog izričaja, omogućio i eksperimentiranje s tehnikom. Budući da je autorica diplomirala animaciju u Internacionalnoj školi stripa u Rimu, na tom tragu eksperimentira s grafofolijom, pri čemu se prvenstveno poigrava prozirnošću i slojevitošću materijala. Na grafofolije aplicira vodene lakove koji, uz smiren potez, daju posebnu glatkoću namaza, stapajući se u nježan i delikatan rad. Iako gotov rad odiše odmjerenom estetikom, ona ipak ostaje podređena konceptu koji osvjetljava jednu od nuspojava suvremenog društva.
Autorice: Petra Šarin i Anja Tomljenović
